Undergo & Exile - zatvorenici vremena
Kako pronaci samog sebe?
Pitanje je emocionalne prirode.
Wish u were here
Kazu ljubav..Zele nekoga uza se..nesto predivno..osjecati se voljenim..znas da darujes sebe i da ti se vraca..nema lijepseg sna. Postoji li istinska ljubav?Da se mene pita, u kojim godinama? Kako lijeciti svoju tugu, usamljenost, frustriranost ,komplekse? Na drugima ili na sebi? Kad bi mogli na sebi bili bi nepobjedivi :) ...Mozda mislite da tipkam idiotarije..da sam neki okorjeli racunalni manijak koji je provodi pola svog vjeka za strojem...a mozda i jesam..Mozda sam samo obicni veseljak. Dakle, pricaju mi da im fali ljubavi..hm?kakve? Ljubav je svuda oko nas, ona je dio nas. Volimo frenda, brata , mamu ,tatu itd. :) ..Dobro znam sto Vam fali..Netko kome cete reci svoje najvece tajne , moci se povjeriti u svakome trenutku, biti uvjereni da mozete vjerovati...dobijete ruzu ili neki manji pokloncic s vremena na vrijeme..steci osjecaj vrijednosti a najvise od svega osjecati se voljenim..pitate se kad ce to doci?Mislite da ste propustili priliku? To dolazi samo od sebe, to ne mozete predvidjeti a i kad dodje neznate dal je to to..dal je to stvarno najvise sto mogu?I onda cijeli zivot trazimo nesto sto nam nedostaje a znamo da to nemozemo naci..Ali uvijek tezimo dalje , u nadi da smo blizu cilja..Spokoj, unutarnji mir...ali kao prvo moramo shvatiti bit univerzuma, bit zivota , bit necega sto je vece i jace od nas ,ono sto je u nasim mislima ..nauciti kontrolirati misli..i tada cemo shvatiti da se nije potrebno zamarati takvim sitnicama..Zar su drugi bitniji od nas?Vjerujte, kad upoznamo samog sebe ,vidjet cete kakvi su drugi..htjet cete napraviti nesto sto drugi ne..npr. ustat nekome u tramvaju, pomoci nekom staviti prtljagu u vagon...dat beskucniku 50 kn ako ne i vise, razveseliti nekoga..i tada kad ucinite takvu neku sitnicu i ne zapitate se zasto ste to ucinili..tada ste ucinili sretnim sebe.. u sebi cete gorjet od srece i radosti jer znate da ste ucinili dobro djelo, nesto sto drugi ne zele..znat cete da ste posebni..a drugi ce uciti od vas..i tako svaki dan i zivot ce vam biti prekrasan...ne smijemo imati predrasude..pogledajmo sebe u oci i priznajmo kakvi smo...
Malo sam odlutao od teme ...ali sve ima svoj razlog..htio sam da vam malo misli odlutaju od osobe za kojom ceznete, da vidite kako nas i sitnice mogu ispuniti novim zivotom...Prava osoba ce jednom naici, mozda samo jos svi mladi..ako smo djeca...zasto se ponasamo odraslo?zasto zelimo biti netko drugi?Zar se sramimo samih sebe?Razmislite o svojim postupcima..i svaki dan razmisljajte sto zelite...i mislite na to...i uspjet cete u svemu..Zivot nije pjescanik pun igracaka i kuca od pijeska..vec pun boli i sivila ..a mi smo ti koji moramo pronaci sunce i pokazati ga drugima.
Undergo
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...
Točkice što brojimo i što gubimo, odaje nam ravontežu, ravnotežu izgubljenoga i dobivenoga. Kako tada možemo reći što smo zaista izgubili?
Undergo & Teorija leptira
Svaki dan razmisljamo
o svojim problemima
i planiramo sto ce biti sutra..
Kako cemo sutra?
Iz dana u dan gledamo na sat
i ponekad pomislimo da je zivot kratak!
Dobro, zaista je!!
Pitam se kako bismo
razmisljali da zivimo jedan dan?
Ne odvajam se od nje, zasto?
Volim je.
...
Prijatelji nastali u trenutku sukoba između dobra i zla,boli i sreće...Nismo pjesnici , možda samo izgubljene duše svoje sebičnosti.
Iako mislis da si u pravu, sebicnost je tvoja, ostaje u tebi , ne "izrazavas" je. Tko smo zapravo mi? ObIcNi LjUdI.
Moja razmisljanja
O cemu razmisljam posljednjih dana, razmisljam sto znaci biti sretan? Ispunjen? Kako to postici, gdje i kako traziti srecu? To me jako rastuzuje, mislim, nisam ja tuzan vec sam okupiran tim mislima, neznam kako da si pomognem. Zapravo neznam kako postaviti pravo pitanje ili uopce dal se moze postaviti pitanje. Vjerojatno neznam ni ja sam sto mi je. Ali znam da volim, ali opet nisam siguran. Zasto? Zasto ne mogu biti siguran??? i to me boli . Lijep pozdrav.
Exile
Neprihvaćeni cvijet svoje sadasnjosti. U potrazi za neodoljivim osjećajem slobode pronalazi hrast svoga života.
Undergo
Lutalica svoje sredine koja trazi mir i dobrotu, na putu ka ostvarenju svojih snova spotice se na vlastiti korak, pokusavajuci pronaci samog sebe.
Tiho koracam kroz noc sam,
Kao brod na pucini bez jedra,
Osjecam miris njene kose, njenog tijela,
Samocu punu bolnih uspomena.
Kao jutarnja rosa na ramenu mome,
Sto vrabac nosi poruku svojom malenkoscu,
Usne kao med, morske duboke oci,
Govor tijela njezine ljepote,
Leptirov zamah krila broji moju bol.
Prazan pogled trazi njenu sliku,
Mislima nanesena mrtvim vjetrom
Traganja njenog osmjeha,
Vratio se u nepovrat i zaborav.
Poljubac malog pjesnika je nestao,
Princezin veo ostao na praznom,
vjecnom izvoru vode.